Dvije torte

Već duuuugo,duuugo nisam ništa objavila.Nekako me vrijeme stislo i jednostavno nemam vremena za pisati postove.Divim se ženama koje to rade 5-6 godina i to redovno jedan,dva posta tjedno.Po blogeru sam primjetila da su i druge žene posustale ili mi bloger ne daje dobre izvještaje.
Radila sam svašta kao i uvijek ali slabo sam slikala pa vam i nemam skoro šta pokazati.Neki projekti su započeti a neki nisu ni uspjeli pa me sramota da vam to i pokazujem.
Ovo što ću vam pokazati su dvije torte.
Jedna je bila mom sinu za Krizmu a druga mojoj majci za zasluženo umirovljenje.Kolači su također bili mom sinu za Krizmu.Imali smo veeeliku veselicu i to mi je oduzelo puno vremena oko pripreme,ali ni približno vremena koliko brige.Treba uložiti puno rada ali i priprema da bi sve ispalo kako sam to zamislila.Sve je prošlo u najboljem redu i ja sam zadovoljna.
Druga torta je za bila za moju majku koja je nakon 43 godine rada otišla u zasluženu mirovinu.Oko te torte sam se posebno potrudila jer je ona to zaslužila.Ma,zaslužila je ona i puno više ali ovo je bio moj mali doprinos našem obiteljskom slavlju.
I na kraju ovog posta uraditi ću nešto što nikako nisam planirala:objaviti jednu privatnu fotku.Puno sam razmišljala o tome i odlučila da objavim tu fotografiju Na njoj smo moj muž,naravno ja i moja dva mlađa sina.Nema najstarijeg jer je baš kad je bilo slikanje morao hitno nešto obaviti i to mi je jako žao jer sam htjela pokazati svu tojicu.Jako sam ponosna na svu trojicu.Svakim danom postaju sve divniji mladi ljudi.

Prvopričesnička

Moji postovi su se prorijedili ali to ne znači da ne radim i to naravno svaštarim kao i uvijek.Ah, šta mogu kad sam takva.Divim se ljudima koji se odluče za jednu tehiku i nju usavrše do najmanjih detalja.Ja jednostavno nisam takva.Nemirni sam duh i jednostavno volim probati sve i svašta.Naravno da neke tehnike mi idu bolje a nekima nisam tako oduševljena,ali probati moram i gotovo.Jedino u mom kreativnom radu što je konstanta to su torte.
To je moja prva ljubav i mislim da nikada neće ni prestati moja veza s njima.Ta ljubav počela je jako davno:otprilike kada sam rodila prvog sina.Znate već kako to ide;krstitke pa rođendan.pa došao drugi sin i onda treći i tako ja postade specijalista za torte.Uvijek sam svojoj djeci pravila torte za rođendane i to u ona vremena kad je šlag i krema od torte bio najveći domet za ukrašavanje.Snalazila sam se svakako i svaka je bila posebna i neobična.Nije bilo interneta, ni tičina ni gumpaste ali zato je snalažljivost i ideja bila uvijek bila originalna i neponovljiva.Onda su se mom bratu počela rađati djeca i uslijedile su krstitke pa rođendani...onda su se događala vjenčanja u obitelji i ja sam postala"stručnjak" za torte i kolače.Sve ove godine mojih izrađivanja torti mogu reći da sam svaku pravila sa velikom ljubavlju i koliko god muke su mi zadavale nije mi bilo teško.Jednostavno uživam u tome.
Ovaj vikend moja nećakinja je imala pričest i pravila sam joj tortu,Stvarno sam si dala truda i utrošila sate i sate u pravljenje ukrasa i ukrašavanje ali sve sam to naplatila jednom jedinom rečenicom moje male prvopričesnice:"Teta Silvija,ja najradije ne bih ni načela ovu tortu,toliko mi je lijepa da ju je šteta rezatii, samo bih sjedila ovdje i gledala u nju."Zar postoji bolja plaća od toga??
Pa evo donosim vam sličice te torte koju je bilo šteta rezati.

A evo i slikica čestitke i male uspomene za prvopričesnicu.

I nakraju ovog posta moram zahvaliti Iki sa bloga Moj Hobi i Radi sa bloga Mesečev izvor na slatkoj blog nagradi,Trebala sam nagradu proslijediti na 10 blogova koji imaju manje od 300 sljedbenika ali pošto sam vidjela da su puno curki dobile nagradu nisam htjela duplirati pa ovu nagradu posvećujem odnosno proslijeđujem svim onim blogericama koje će se tek upustiti u blogerske vode.
Još jednom,hvala vam od srca curke!
Lijepo je vidjeti da vas se netko sjeća iako su vam se postovi prorijedili.

Uskrsne čestitke

Evo približava nam se Uskrs i ja radim punom parom.
Za ovaj puta sam se odlučila pokazati vam čestitke koje sam radila i još ih radim.Napravila sam ih tehnici veza na papiru ili kod nas poznat kao zlatovez na papiru.Radila sa koncem za vezenje jer mi zlatovez nekako bolje pristaje za Božić.
Tehnika je stvarno zarazna i dosta brzo se radi,za razliku od quillinga koji je iscrpljujuće precizan i zahtijeva dosta vremena.Iako mi se vez na papiru jako sviđa ni quilling nisam zapostavila.Njime sam napravila par uskrsnih čestitki od kojih sam većinu već poklonila i dvije čestitke za krizmu koje sam radila po narudžbi.Bila sam jako vrijedna što se kreativnog rad tiče a to najbolje zna količina opranog veša koji me strpljivo čeka za peglanje.
Mislim da ću se narednih dana ostaviti kreativnosti i prihvatiti manualnosti jer još uvijek nemam moći da pucnem prstima i kućanski posao se sam obavi.

Prvo moj quilling:čestitka za Uskrs i čestitke za krizmu.

I vez na papiru(Uskrsni):

Vez na papiru (za sve prigode):

Napokon na mjestu!

Obožavam naušnice i već sam ih sakupila popriličan broj.
Nešto sam sama napravila,nešto kupila a nešto dobila na poklon.Primjetila sam da ih u zadnje vrijeme rijetko nosim i nakon malo razmišljanja zaključila kako je razlog tome što stoje u jednoj kutiji.Kada negdje krenem navjerojatnije ću otići sa naušnicama koje i inače nosim jer mi se u žurbi ne da vrpati po kutiji i tražiti baš određene naušnice a onda još i naći dvije...e,to je posebna avantura.
Prije par mjeseci u Kauflandu sam kupila memo ploču sa plutom u namjeri da riješim problem zavrpanog nakita.Koštala je 17,99 kn.Činilo mi se da je to povoljno i da ću to čas posla uraditi.Povoljno je ali da je čas posla...pa,baš i nije.
Ovih dana došao je red na memo ploču i krenuh ja.
I odmah učinim pogrešku-nisam nanjela primer pa sam ploču, ne znajući da pluto upija boju kao lud,farbala 5 puta.Prvo 3 puta kistom pa 2 puta spužvicom.Proces farbanja se neočekivano odužio,ali ostalo je išlo kao po loju:čupkanje salveta,decoupage,malo ublažavanje podloge da salveta ne izgleda kao naljepnica,memories šablona i bitumen,pamučna trakica i na kraju satenske mašnice i traka.
Moram reći da sam šablonu memories pravila sama jer su kupovne besramno skupe.Print šablone,folija za grafoskop i lemilica; šablona je gotova za 10 minuta.U jednom od narednih postova pokazati ću vam kako to radim.
Kada sam završila i objesila naušnice skužila sam da ploča 40x60 neče biti dostatna za sve naušnice jer je jedan dio ostao u kutiji,ali to su većinom alkice.Sada kad je manja gužva u kutiji i njih ću lakše spariti.
Evo kako to sada izgleda.

Htjela sam dodati još koju ružu od čipke ali mi se učinilo da bi to bilo previše.Zadovoljna sam kako ploča sada izgleda i moje naušnice su napokon na mjestu.

Povratak

Evo vratih se drage moje!
Dugo sam izbivala(čini mi se da sam zadnji post napisala još u prosincu).
Imala sam malih zdravstvenih problema sa žuči i to sam morala riješiti operacijskim putem.
Operacija je trebala biti iza Tri kralja,ali kako to inače biva ja dobih neku virozu,pa upalu sinusa pa me onda snađoše ženske tegobe i na kraju na ugovoreni termin prime me u bolnicu i ja saznam da je liječnik koji me je trebao operirati bolestan.Vratih se iz bolnice nakon neobavljena posla, ali novi pokušaj je uspio i evo sada sam kod kuće,lagano se oporavljam i vratila mi se volja za bloganjem.
Moram vam priznati da me je bilo strah.Svi su mi govorili da to nije ništa,ali ipak...Opća anestezija nije nikada jednostavna i svašta može poći po zlu.Bilo me je strah i postoperativnih komplikacija kao što su bolničke bakterije jer znam par slučaja gdje se upravo to dogodilo.Ali uz Božju pomoć sve je prošlo,onako,školski.Mojoj sreći nije bilo kraja kada sam se nakon anestezije probudila u ugledala mamu kako sjedi pored kreveta.
Sve ono vrijeme neizvjesnosti nisam imala volju za pisanjem ali sam radila stalno samo da skrenem misli sa onoga što me očekuje.Puno sam heklala i to onako sezonski-šalove i kape i naravno da sam većinu zaboravila slikati.Jednostavno kako bih završavala odmah bih poklanjala.Možda sam htjela da svako ima nešto od mene ako se nešto dogodi.Sada mi se to čini glupo ali onda sam bila u takvom raspoloženju.Čak sam i kod kuće sve sredila u slučaju da se ne vratim.Glupo,zar ne?Ali ja jednostavno nikada nisam bila bolesna.Ponekad mala viroza koju liječim narodnim lijekovima i to je to.Kod svog liječnika opće prakse nisam bila 14 godina radi sebe(osim za uputnice za oftamologa).Svaki dan zahvalim Bogu radi toga.S njim se viđam samo radi djece.Nadam se da sam sada završila sa posjetima liječniku bar za narednih 10 godina.
A sada ću vam pokazati slikice božićnih poklona koje sam radila ove godine.

Ovo je bilo za moga tatu.To je stara fotografija mojih klinaca koju sam transfer tehnikom prenijela na slikarsko platno.

Ovo su boce i tanjuri koje sam radila tehnikom slikanog zlatoveza.Jedan takav tanjur napunila sam suhim kolačima i poklonila šogorici.Brat je dobio bocu,naravno, napunjenu domaćom rakijom.

Nećak i nećakinja su dobili imena koja se lijepe na vrata.Njih sam radila od mossgumija.Curici na šljokice a dječaku dječački.

Najmlađa i najstarija nećakinja ovaj puta su dobile štikano.Za stariju fensi-šmensi šal a za mlađu šal i kapa.

I na kraju za moje dvije majke(mamu i svekrvu) Čipkane košarice za salvete.Njihovu izradu sam pokazala pa je možete pogledati ovdje.

Za ovaj Božić na poklone cijeloj obitelji i prijateljima sam potrošila oko 100-tinjak kuna na repromaterijal i uložila malo svoga truda.Jako sam zadovoljna kao je sve ispalo a nadam se da su i oni koji su dobili poklone zadovoljni.Sablažnjavam se od pomisli kako su neki potrošili stotine i stotine kuna na kupovne poklone.Zar nije ovako ljepše?U svaki poklon unijeti i dio sebe?
Mislim da je to neprocjenjivo!

Božić u mom domu

Prošao je  Badnjak, Božić,Sv.Stjepan i Sv.Ivan.
Sve smo to dobro proslavili uz bogat blagdanski stol i ukrašene domove.
Stiže nam Silvestrovo.Njemu se posebno radujem jer je to i moj imendan.Ponovno ćemo slaviti ali sad dugo u noć jer treba ispratiti Staru i dočekati Novu godinu.
Sa približavanjem Silvestrova nekako uvijek zbrajam i oduzimam sve što je bilo u staroj godini i donosim novogodišnje odluke.
Dosada moje zbrajanje i oduzimanje dovelo me do zaključka da ova godina i nije bila tako loša.Ako zanemarimo financijsku krizu i to što se osjeti da je sve skuplje i skuplje a novaca sve manje i manje, sve ostalo bilo je baš kako treba.Cijela obitelj bila je više-manje zdrava i to je ono što mi je najvažnije.Sve ostalo pada u drugi plan i sve ostalo je manje važno.Fala Bogu da nisam od onih koji kukaju za nečim čega nemaju nego sam zahvalna na onom što imam.Za iduću godinu se nadam samo da neće biti gora nego ova.U siječnju me očekuje operacija i sve moje želje su zasada usmjerene tome da sve sretno prođe.Pošto sam po prirodi umjereni optimist znam da će biti sve u redu.
Odoh ja još malo proanalizirati ovu godinu koja je na izmaku a vama ostavljam sličice Božićne atmosfere u mom domu.