Povratak

Evo vratih se drage moje!
Dugo sam izbivala(čini mi se da sam zadnji post napisala još u prosincu).
Imala sam malih zdravstvenih problema sa žuči i to sam morala riješiti operacijskim putem.
Operacija je trebala biti iza Tri kralja,ali kako to inače biva ja dobih neku virozu,pa upalu sinusa pa me onda snađoše ženske tegobe i na kraju na ugovoreni termin prime me u bolnicu i ja saznam da je liječnik koji me je trebao operirati bolestan.Vratih se iz bolnice nakon neobavljena posla, ali novi pokušaj je uspio i evo sada sam kod kuće,lagano se oporavljam i vratila mi se volja za bloganjem.
Moram vam priznati da me je bilo strah.Svi su mi govorili da to nije ništa,ali ipak...Opća anestezija nije nikada jednostavna i svašta može poći po zlu.Bilo me je strah i postoperativnih komplikacija kao što su bolničke bakterije jer znam par slučaja gdje se upravo to dogodilo.Ali uz Božju pomoć sve je prošlo,onako,školski.Mojoj sreći nije bilo kraja kada sam se nakon anestezije probudila u ugledala mamu kako sjedi pored kreveta.
Sve ono vrijeme neizvjesnosti nisam imala volju za pisanjem ali sam radila stalno samo da skrenem misli sa onoga što me očekuje.Puno sam heklala i to onako sezonski-šalove i kape i naravno da sam većinu zaboravila slikati.Jednostavno kako bih završavala odmah bih poklanjala.Možda sam htjela da svako ima nešto od mene ako se nešto dogodi.Sada mi se to čini glupo ali onda sam bila u takvom raspoloženju.Čak sam i kod kuće sve sredila u slučaju da se ne vratim.Glupo,zar ne?Ali ja jednostavno nikada nisam bila bolesna.Ponekad mala viroza koju liječim narodnim lijekovima i to je to.Kod svog liječnika opće prakse nisam bila 14 godina radi sebe(osim za uputnice za oftamologa).Svaki dan zahvalim Bogu radi toga.S njim se viđam samo radi djece.Nadam se da sam sada završila sa posjetima liječniku bar za narednih 10 godina.
A sada ću vam pokazati slikice božićnih poklona koje sam radila ove godine.

Ovo je bilo za moga tatu.To je stara fotografija mojih klinaca koju sam transfer tehnikom prenijela na slikarsko platno.

Ovo su boce i tanjuri koje sam radila tehnikom slikanog zlatoveza.Jedan takav tanjur napunila sam suhim kolačima i poklonila šogorici.Brat je dobio bocu,naravno, napunjenu domaćom rakijom.

Nećak i nećakinja su dobili imena koja se lijepe na vrata.Njih sam radila od mossgumija.Curici na šljokice a dječaku dječački.

Najmlađa i najstarija nećakinja ovaj puta su dobile štikano.Za stariju fensi-šmensi šal a za mlađu šal i kapa.

I na kraju za moje dvije majke(mamu i svekrvu) Čipkane košarice za salvete.Njihovu izradu sam pokazala pa je možete pogledati ovdje.

Za ovaj Božić na poklone cijeloj obitelji i prijateljima sam potrošila oko 100-tinjak kuna na repromaterijal i uložila malo svoga truda.Jako sam zadovoljna kao je sve ispalo a nadam se da su i oni koji su dobili poklone zadovoljni.Sablažnjavam se od pomisli kako su neki potrošili stotine i stotine kuna na kupovne poklone.Zar nije ovako ljepše?U svaki poklon unijeti i dio sebe?
Mislim da je to neprocjenjivo!