Već duuuugo,duuugo nisam ništa objavila.Nekako me vrijeme stislo i jednostavno nemam vremena za pisati postove.Divim se ženama koje to rade 5-6 godina i to redovno jedan,dva posta tjedno.Po blogeru sam primjetila da su i druge žene posustale ili mi bloger ne daje dobre izvještaje.
Radila sam svašta kao i uvijek ali slabo sam slikala pa vam i nemam skoro šta pokazati.Neki projekti su započeti a neki nisu ni uspjeli pa me sramota da vam to i pokazujem.
Ovo što ću vam pokazati su dvije torte.
Jedna je bila mom sinu za Krizmu a druga mojoj majci za zasluženo umirovljenje.Kolači su također bili mom sinu za Krizmu.Imali smo veeeliku veselicu i to mi je oduzelo puno vremena oko pripreme,ali ni približno vremena koliko brige.Treba uložiti puno rada ali i priprema da bi sve ispalo kako sam to zamislila.Sve je prošlo u najboljem redu i ja sam zadovoljna.
Druga torta je za bila za moju majku koja je nakon 43 godine rada otišla u zasluženu mirovinu.Oko te torte sam se posebno potrudila jer je ona to zaslužila.Ma,zaslužila je ona i puno više ali ovo je bio moj mali doprinos našem obiteljskom slavlju.
I na kraju ovog posta uraditi ću nešto što nikako nisam planirala:objaviti jednu privatnu fotku.Puno sam razmišljala o tome i odlučila da objavim tu fotografiju Na njoj smo moj muž,naravno ja i moja dva mlađa sina.Nema najstarijeg jer je baš kad je bilo slikanje morao hitno nešto obaviti i to mi je jako žao jer sam htjela pokazati svu tojicu.Jako sam ponosna na svu trojicu.Svakim danom postaju sve divniji mladi ljudi.