Počela je škola,velika spremanja i priprema zimnice,pa bilo vrijeme da se i sa bloga malo pobriše prašina.
Ljeto je bilo vruće i suho-za turizam izvrsno, ali mene muka hvata kada pogledam dvorište.Sve se osušilo.S obzirom da su na radiju stalno upozoravali da se ne zalijeva i troši voda uzalud,ja sam se toga držala sada umjesto trave imam sijeno.Ali neka,čim jednom i kod nas u Slavoniji padne kiša sve će se ponovno zazeleniti.
Iako je velika suša u prirodi moja kreativnost još nije presušila.Ovo ljeto sam se bacila na heklanje.Saheklala sam tri torbe.Jednu šogorici za rođendan(naravno da sam je zaboravila slikati) i ove dvije sestre.Jedna je od pamučnog konca a druga od vrećica za smeće.Kod te prve pamučne sam se malo namučila dok sam je sastavila jer je na shemi izgledalo jednostavno ali druga je zato išla bez problema.
Imam ponudu da ih prodam, ali ja općenito ne znam cijeniti svoj rad,pa me zanima šta mislite vi,blogerice:koliko da tražim za njih?Moram reći da sam konac platila oko 80 kn,vrećice 16 kn a za svaku mije je trebalo preko 30 sati rada.Znam da onaj tko kupuje-uvijek mu je skupo ali kako će se onda meni isplatiti moj rad?
Koliko biste vi platile za ovakve unikatne torbe?
Samo mi o tome ne pričaj! Ako pokloniš-super je, a kad treba da se plati-skupo je ili se ode u kinesku radnju i kupi nešto što je mnogo skuplje. Nikad neću zaboraviti scenu kad, za Novu godinu, dolazi čovek i kuka kako nema pare, ne može da kupi ništa, a onda za 20evra kupi petarde i još kojekave piromanske sprave od kojih me jeza hvata. Kaže kupuje detetu, a isto to dete se trese od straha čim pukne petarda. Nisam izdržala da mu ne kažem: "Da, vidi se, baš se dete raduje".
OdgovoriIzbrišiBez obzira na sve, ja radim i verujem. U šta? Ne znam ni sama, valjda u to da će neko primetiti moj rad. U svakom slučaju, moj hobi me ispunjava i spašava od ludila.
U pravu si Iskrice.I mene moj hobi ispunjava.Ispunjava me i to kada nekome nešto poklonim i znam da više od nikoga nikada neće dobiti takvu stvar.Iskustva sa ljudima kojima je ručni rad preskup imam koliko hoćeš.Netko ništa ne zna i ne bi radio a kada im to napravi netko drugi onda bi nekako platili samo repromaterijal,a moje ruke su besplatne.Jedna žena mi je rekla da je heklanje skupo a samo sjediš i heklaš,i uz to još i televizor možeš gledati.Uvijek će biti ljudi kojima je rad drugog čovjeka bezvrijedan.Ali ja sve radim s ljubavlju i ne očekujem plaću jer se ljubav ionako ne može platiti.
OdgovoriIzbrišiZnam kako je gužva u devetom mjesecu:zimnica,početak škole i sl.
OdgovoriIzbrišiTorbe su ti predivne i unikatne.Puno je tu truda uloženo , tako da o cijeni ne mogu niti govoriti.U pravu ste i ti i Iskrica , pa ni tu ništa više nemam za dodati.Sve je rečeno!Uživaj u svojim radovima , razvijaj svoju kreativnost i sretno s prodajom:)
fuf, najteži dio kreativnog rada - odrediti njegovu cijenu! Teško je pronaći balans između uloženog truda (materijal ni ne spominjem) i kupcu prihvatljive cijene. Ali činjenica je da će uvik bit onih kojima je ručni rad preskup (bez obzira na njegovu realnu cijenu), ali i onih koji će znati cijeniti njegovu kvalitetu i jedinstvenost.
OdgovoriIzbrišiS obzirom na uloženo vrime i novac za materijal čini mi se da ti ih se ne isplati prodavati ispod 200 kn. Očito je da bi cijena trebala biti i viša kad se sjetiš onih 30 h rada, ali to je sad već stvar onog balansa kojeg sam spominjala...