Ah,prava sam ljenivica!
Što da kažem u svoju obranu?
Nije da nisam ništa radila i stvarala nego jednostavno nisam ništa objavila.Puno toga se događalo;najprije sam jedva čekala da završi škola pa da mogu na miru živjeti;da nema opterećenja tko ide u školu,kada mora biti ručak,jel ima još koji roditeljski...
Inače, mislim da to nisam nikada napisala;ja imam 3 sina i muža kao četvrto dijete.Sinovi su već"veliki"-najmlađi se sada upisuje u srednju školu,ali nažalost svi su MUŠKI u pravom smislu riječi.
Kako je moja šogorica rekla:nekada se osjećam kao Google:Mama,gdje mi je ovo?U ladici/Mama,gdje mi je ono?U sobi/Draga,gdje mi je ono?U garaži...i tako u nedogled.
Cijeli život ih učiš da budu samostalni i onda zaključiš da takva pitanja postavljaju jer im je tako lakše.Ponekad pomislim da bi neku stvar pronašli samo ako lebdi po zraku i idari ih u nos.
Uglavnom...škola je završila i nastupile vrućine.Njih stvarno ne podnosim.Kod nas u Slavoniji sve naj...kada je hladno kod nas je najhladnije,a kada je vruće mi smo najtopliji.Mene ubiše sparine.Sada više ne žurim da skuham ručak prije škole nego prije sparine,a kada udari nemam volje nizašta.
Repromaterijala sam navukla kao kakva krtica ali krenuti i biti kreativan jednostavno je nemoguće kada ti znoj curi niz vrat.Zato ću vam danas pokazati dvije čestitke koje sam napravila s ljubavlju,malo papira i quilling tehnike.Moram reći da me pravljenje takvih čestitki opušta jer treba biti precizan a to je nešto što najviše volim.Ovu sam napravila mom jedinom nećaku za Prvu pričest.U nju sam utrošila oko 4 sata rada ali nije mi žao jer mislim da je ispala sasvim OK.
A ovu onom istom kumiću krizmeniku kojem sam pravila tortu.S njom sam se dobro namučila jer nikako nisam bila zadovoljna sa dizajnom ali na kraju sam uspjela!
A kako ne biste mislili da sam radila samo sa papirom evo i torta koju sam pravila mojoj najmlađoj nećakinji Evi za njen prvi rođendan.
