17. rujna 2012.

Stari zlatovez

Znate ono kada donesete novogodišnju odluku da ćete sve promijeniti i onda vas nova godina iznenadi a vi ništa niste učinili?
E,pa,ja sam donijela odluku(doduše ne novogodišnju)da ću sve nekada započete projekte dovršiti.
Bliži se Božić.Znam da će neki reći:"Pih,di ti je još Božić?" ,ali to je jako brzo u mom svijetu.
Ove godine odlučila sam se da ću se ozbiljno pozabaviti božićnim ukrasima.I to ne onako za poklone,nego za prodaju.Već imam neke upite za anđele koje sam radila prije par godina.Dio repromaterijala sam već nabavila i treba polako krenuti.
Odlučila sam i quilling tehnikom praviti božićne čestitke i njih prodavati.Ludima se sviđaju,a sada ćemo vidjeti jesu li ih spremni platiti.
Vas,dobre moje blogerice,počastiti ću tutorijalima u mjesecima do Božića,i to će biti moj dar vama za Božić.
Sada da se vratim početku posta.
Među nedovršenim projektima nalazio se i ovaj zlatovez.Već sigurno više od godinu dana stajao je napet na okviru i čekao završetak.E,sinoć sam ga završila i prekrižila sa popisa.Sada ga mogu spremiti među ostale i neka čeka da dođe na red za uramljivanje.




Na zlatovezu su ljiljani i rađeni su kombinacijom zlata i srebra.

16. rujna 2012.

Gdje su mi ključevi?

Ovog proljeća u brdu smo radili terasu i nakon završetka radova obradovalo me je što je ostalo nekih okrajčića lamperije.Međutim, nisam bila oduševljena što su svi bili pofarbani lazuritom.Već sam imala u glavi šta s njima napraviti ali nisam znala kako će se akrilna boja slagati sa podlogom tamnog lazurita.
Moj dobri mužić mi je lamperiju izrezao, zalijepio i probušio rupice za trakicu, a na meni je bilo da realiziram projekt.
Preko lazurita sam spužvicom natapkala akrilnu boju,nakon sušenja malo sam rubove pošmirglala finim šmirglom.Na to sve sam zalijepila salveticu i zavezala satensku trakicu.Mesingane kukice sam kupila u željezariji.Eto, od ostataka lamperije zgodan poklončić.
Napravila sam ih nekoliko(sve su bile različite) i već ih podijelila.
Svima su se svidjele i rekli su da im baš to treba i da nikada ne znaju gdje su im ključevi.
E,sada samo da ne zaborave objesiti ključeve!


                                             Ova je otišla u Biograd n/m


                                                      Ova još čeka vlasnika.

4. rujna 2012.

Iste a ipak različite

Počela je škola,velika spremanja i priprema zimnice,pa bilo vrijeme da se i sa bloga malo pobriše prašina.
Ljeto je bilo vruće i suho-za turizam izvrsno, ali mene muka hvata kada pogledam dvorište.Sve se osušilo.S obzirom da su na radiju stalno upozoravali da se ne zalijeva i troši voda uzalud,ja sam se toga držala sada umjesto trave imam sijeno.Ali neka,čim jednom i kod nas u Slavoniji padne kiša sve će se ponovno zazeleniti.
Iako je velika suša u prirodi moja kreativnost još nije presušila.Ovo ljeto sam se bacila na heklanje.Saheklala sam tri torbe.Jednu šogorici za rođendan(naravno da sam je zaboravila slikati) i ove dvije sestre.Jedna je od pamučnog konca a druga od vrećica za smeće.Kod te prve pamučne sam se malo namučila dok sam je sastavila jer je na shemi izgledalo jednostavno ali druga je zato išla bez problema.

Imam ponudu da ih prodam, ali ja općenito ne znam cijeniti  svoj rad,pa me zanima šta mislite vi,blogerice:koliko da tražim za njih?Moram reći da sam konac platila oko 80 kn,vrećice 16 kn a za svaku mije je trebalo preko 30 sati rada.Znam da onaj tko kupuje-uvijek mu je skupo ali kako će se onda meni isplatiti moj rad?
Koliko biste vi platile za ovakve unikatne torbe?